Izgradnja
Vlč. Cvetnić, kao i njegov prethodnik prije pedeset godina, ubrzo uviđa da je crkva premalena (osobito uslijed priljeva vjernika nakon izbjegličkog vala pokrenutog velikosrpskom agresijom nad Hrvatskom). Vlč. Cvetnić hrabro ulazi u gradnju nove crkve, iako poratno vrijeme i prilike nisu bile naklonjene gradnji.
Velika ljubav i požrtvovnost župnika te dobrota i darežljivost župljana urodile su velebnim djelom - prekrasnom crkvom.
Idejne župnikove zamisli u nacrte je pretočio zagrebački arhitekt ing. Ivan Antolić.
U zanimljivom spoju klasičnog i modernog stila, s tlocrtom latinskoga križa, nova se crkva skladno uklapa u arhitektonsku cjelinu sa župnim dvorom, klasicističkom građevinom sredine XIX. Stoljeća.
Izgradnja crkve započinje u ljeto 1995. Godine kada kardinal Franjo Kuharić na Jeronimovo, 30. rujna, blagoslivlja kamen temeljac. Zbog izrazito nizinskog i močvarnog tla, u temelje crkve, radi njene stabilnosti, ukopana su 93 pilota (armirana betonska stupa dubine 8 m).
Unutrašnjost crkve
Za svega godinu dana, u nedjelju 29. Rujna 1996. godine, nova crkva sv. Jeronima svečano je blagoslovljena, također po nadbiskupu Franji kard. Kuhariću.
Tada se pristupilo postupnom uređenju i kompletiranju unutrašnjosti crkve pod stručnim nazorom tvrtke Arbi d.o.o. U svetištu je postavljen novi oltar, svetohranište, ambon, krstionica - sve od mramora oblikovanog u klesarskoj radioni lucić iz Domaslovca, i veliko raspelo ponad oltara te je u nedjelju 21. Ožujka 1999. godine upriličena posveta crkve po nadbiskupu zagrebačkom msgr. Josipu Bozaniću.
U podnožju oltarne menze umjetnik Petar Dolić donosi prikaz posljednje večere (odljev od mjedi). Vrata svetohraništa na kojima je istaknut križ s granom masline i ribom (također odljev od mjedi), djelo su akademskog kipara Anđelka Odaka.
Unutrašnjost crkve ispunjena je novim hrastovim klupama s tri stotine sjedećih mjesta. Djelo je to stolarske radionice Gala-drvo majstora Branka Galekovića iz Mraclina.
Na svodu je postavljen luster, unikatan rad od mjedi, složen u obliku križa, u skladu s tlocrtom crkve. Luster je promjera 3 x 3 m i težine oko dvjesta kilograma, izrađen u radionici Dekor iz Zaboka.
U apsidi svetišta crkve postavljen je vitraj s prizorom Emausa - učenici prepoznaju Uskrslog Gospodina u lomljenju kruha. Djelo je to, kao i vitraji Križnoga puta i prizori iz Marijina života na prozorima u lađi crkve, akademskog umjetnika Josipa Botteri Dinija.
Šesnaest je postaja Križnog puta. Započinje Molitvom u Getsemaniju, a završava uskrsnućem.
Veliki vitraj o Mariji prikazuje Navještenje i rođenje Isusovo, uzašašće Mariijino i Duhove - Mariju Majku Crkve.
Kako se slika sv. Jeronima iz stare crkve nije uklapala u ambijent novoizgrađene župne crkve, akademski slikar Jeronim Tišljar izrađuje lik sv. Jeronima u staklu kao interakciju s arhitekturom. Sv. Jeronim koji je preveo Sveto pismo s grčkog na latinski jezik (tada razumljiv običnim ljudima pa zato prijevod dobiva naziv Vulgata) dolazi u susret vjerniku noseći u desnoj ruci Bibliju, a kažiprstom lijeve ruke, čuvajući pero, upućuje na Utjelovljenu riječ Božju - Isusa Krista - kojega simboliziraju A i Ω - prvo i zadnje slovo grčke abecede, to jest Isus - početak i Svršetak svega stvorenoga.