Kako se grad Zagreb tridesetih godina XX. stoljeća širio, nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac uvidio je potrebu osnivanja novih župa na njegovoj periferiji.
Na istočnom ulazu u grad Zagreb početkom 1937. godine osniva župu sv. Jeronima, darujući za tu plemenitu nakanu nadbiskupski ljetnikovac na samom ulazu u perivoj Maksimir.
Tako je na dijelu nekad prostrane župe sv. Petra zaživjela nova župa sv. Jeronima.
Granice župe su:
Na jugu - Radnička cesta, Donje Svetice preko željezničke pruge
Na zapadu - Harambašićeva, preko Zvonimirove, Maksimirske i Petrove, duž Jordanovca i Lašćinskom na Mali i Veliki Dol, cestom zvanom Rim prema župi Remete
Na sjeveru - granice župe Remete
Na istoku - granice župe Granešina i Resnik, to jest rijeka Sava.
Nadbiskup za upravitelja župe imenuje vlč. Luku Vukasa, tadašnjeg ekonoma sjemeništa. On u prizemlju ljetnikovca uređuje jednu prostoriju za bogoslužni prostor, a u druge dvije smješta Časne sestre Služavke Malog Isusa koje se posvećuju odgoju djece, brizi za nemoćne i pomoći u župi.
Kako je taj liturgijski prostor bio premalen, vlč. Vukas prianja gradnji crkve koju je već za Jeronimovo, 30. Rujna 1937. godine, blagoslovio Preuzvišeni nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac.
Božjom milošću, molitvom i dobrotom župljana, nadbiskupovom pomoći, požrtvovnošću i zauzetošću župnika Vukasa - usprkos ratnim i poratnim nedaćama - župska se zajednica razvija i raste u vjeri, nadi i ljubavi.
Zbog zdravstvenih teškoća velečasnog Vukasa, jedno kratko vrijeme kao pomoćnik u župi, prije odlaska na studij u Rim, pomaže vlč. Ivan Golub, a nešto duže kao subsidijar svećenik u miru vlč. Mirko Šrimpl. Godine 1965. Župnik Vukas se povlači u mirovinu, a njegovo služenje kroz dvadeset godina nastavlja vlč. Đuro Blažević. Svojom dobrotom i blagom naravi privlači i potiče, vodi i usmjerava povjerene mu duše.
Pečat i duhovnu živost župi sedamdesetih godina daju mladi koje okupljaju kapelani: Marijan pavlenić, Josip jakšić, Franjo Biškup, Stjepan Hlevnjak i Vladimir Švenda.
Po odlasku u mirovinu vlč. Blaževića 1984. godine, upravu župe preuzima vlč. Vladimir Cvetnić koji pastoralnom razboritošću i brižnom zauzetošću potiče duhovni rast i mudro vodi svekolike aktivnosti povjerene mu župske zajednice.
Odlaskom u mirovinu vlč. Blažević ostaje na župi kao subsidijar pomažući prema svojim mogućnostima sve do 1990. g. Kada zbog nemoći odlazi u svećenički dom na Kaptolu. Svega dva mjeseca kasnije, 30. 11. 1990. g., umire u Gospodinu. Sprovodu na Mirogoju prisustvovalo je mnoštvo naših župljana i velik broj svećenika, a predvodio ga je biskup Đuro Kokša.
U jesen 1990. g. Na područje župe u Prilesju zbog školovanja dolaze hercegovački franjevački bogoslovi sa svojim magistrom, dr. Ivanom Dugandžićem, profesorom Biblije na KBF-u. Na poziv župnika vlč. Cvetnića fra Ivan se rado odaziva i samozatajno pomaže pastoralu župe. Ta se suradnja nastavila i kasnije kad se zajednica franjevaca preselila u novi samostan u Dubravi.
Svoje umirovljeničke dane dugogodišnji župnik u Bokšiću kod Našica, vlč. Grga Stojanov, odlučio je provesti u Zagrebu, doselivši se 1994. g. Na područje župe sv. Jeronima. Svakodnevno je u župnoj crkvi služio misu i ispovijedao. Tu je 1997. g. Slavio svoju Zlatnu misu. Umro je naglo, 20. siječnja 2000., u osamdeset i petoj godini života.
Dobrotom župnika vlč. Cvetnića krajem osamdesetih u župskim prostorijama svoju izdavačku djelatnost - na području obiteljskog pastorala - razvija vlč. Anto Baković, koji prema svojim mogućnostima također pomaže župi.