Prvim danom Nove godine 1937. počela je evo radom nova rimokatolička župa u našem Zagrebu, župa sv. Jeronima. Dakle druga po redu od onih osam, koje smo odlučili u ime Božje osnovati, da doskočimo vrućoj želji vjernika zagrebačke periferije. Goleme poteškoće stajale su i stoje još uvijek na putu osnivanju novih župa. Ali svjesni njihove goleme važnosti, ne samo po ovaj dragi nam grad nego i čitavu golemu nadbiskupiju, i puni pouzdanja u Božju pomoć, nijesmo se prestrašili pred svim tim velikim poteškoćama. Božja pomoć nije izostala.
Danas evo otvaramo već drugu župu, a druge dvije: to jest sv. Obitelji i sv. Josipa, upravo su pred Novu godinu došle sa svojim zgradama pod krov, pa ćemo, čim se na proljeće dotične zgrade urede, otvoriti i njih.
Otvarajući ovu vašu župu dvije mi misli prolaze dušom. Prva je da otvorenje vaše župe koincidira s Novom godinom, odnosno sa svetim božićnim vremenom. S vremenom kad u duhu gledamo u jaslicama položenog Isusa Sina Božjega kao maleno nejako dijete. Kolika je to za nas i pouka i utjeha! Isus dolazi na svijet tiho i nečujno kao neznatno dijete. Znamen kako gotovo sva djela Božja počinju u tišini i gotovo neprimjetno, ali onda bivaju veličajna da im se divi svijet. Kao što je rekao nekoć sam Spasitelj: »Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušično ... Ono je istina najmanje od svih sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.« (Mt 13,31-32) I vaša župa počinje tiho i skoro neprimjetno. Nema tu još sjajnog doma Božjeg kao što se vidi po drugim starim župama, nema još toliko drugih stvari. Ali mi smo uvjereni da će se iz ovih početaka uz milost Božju pod marnom upravom vašeg župnika razviti ova župa u golemo stablo, koje će biti puno plodova - kršćanskih kreposti, kao što su ljubav prema Bogu i bližnjemu, poniznost, strpljivost, pouzdanje u nevoljama života, sv. čistoća, miroljubivost itd., da bude nebeski vrtlar Isus, koji očekuje takove plodove, mogao sa veseljem promatrati duhovno stablo ove vaše župe. Uz takav duh, duh Božji, doći će samo od sebe i ono što vi svi vruće želite, i konačna velika i impozantna crkva kakova dolikuje Veličanstvu Božjem i odgovara veličini i ljepoti našeg Zagreba.
Druga misao koja mi obuzima dušu prigodom otvorenja ove župe jest ta, da ona nosi ime jednoga od najvećih crkvenih učitelja, doctoris Ecclesiae, rođenog na tlu naše domovine, sv. Jeronima. Onog Jeronima koji je proveo kao pustinjak 25 godina u špilji u kojoj se rodio Isus, kojeg evo toliko slavimo u ovo sveto božićno vrijeme. Onog velikog svetog Jeronima čije ime nosi i naše najveće i za pučku prosvjetu najzaslužnije društvo sv. Jeronima, koje je hrvatskom narodu dalo već blizu šest milijuna knjiga punih zdrave duševne hrane. Onog sv. Jeronima kojemu su s pravom dali ime »malleus hereticorum - čekić za krivovjerce«, jer je veličinom svoga uma i oštrinom pera rušio u prah i pepeo teške zablude koje su se u ono doba pod plaštem revnosti za Crkvu Božju uvlačile među vjerni puk, da ga neoćutno otrgnu od pećine Petrove i od istine Božje.
Kako dobro dakle pristaje upravo ovo ime sv. Jeronima jednoj župi u današnje doba, a napose jednoj župi u našem Zagrebu, kamo su kao gladni skakavci navalili sektaši sviju dlaka i boja da pod plaštem revnosti za poboljšanje čovječanstva otrgnu vjerni hrvatski narod od pećine sv. Petra, od istine Božje, od Crkve katoličke. Pristaje velim ovo ime jednoj župi upravo danas, kad se znade dogoditi, da i po koji militantni katolik pod uplivom anarhije i zbrke pojmova u vremenu u kojem živimo misli, da može sam bez obzira na crkvenu vlast i kanonske propise kao auktoritativni sudac krojiti uzduž i poprijeko na sve strane, te često nesvjesno ruši osnove crkvenog duha i pravog poretka tamo, gdje misli, da Crkvi koristi.
Neka vam dakle ime patrona vaše župe sv. Jeronima bude uvijek podstrek za pravi kršćanski život. Podstrek vjernosti, odanosti i poslušnosti svetoj Crkvi katoličkoj. Podstrek da proslijedite i usavršavate se u pravoj istinskoj kršćanskoj kulturi i prosvjeti kakovu je širio veliki crkveni učitelj sv. Jeronim, kakovu nastoji da širi u hrvatskom narodu naše zaslužno društvo sv. Jeronima i katolička štampa. Usavršavajte se velim u kršćanskoj kulturi i prosvjeti, koju je hrvatski narod poprimio prije 1300 godina, kad je došao u ovu od Boga mu darovanu domovinu i kojoj je ostao vjeran do danas.
Još smo u svetom božićnom vremenu. Jedan pisac propovijeda da je sv. Jeronim neke božićne noći, boraveći u Betlehemskoj špilji, upravio k Isusu ovu molitvu: »Isuse, kako da ti naplatim što si zbog mene i moje sreće ležao u ovim tvrdim jaslicama i toliko trpio?« I začuje riječi: »Hvali Boga riječima: slava Bogu na visini!« Ali, Svetac nastavi molitvu: »Ja bih ti ipak htio nešto dati Isuse, hoću da ti dadem sav novac što imam.« I začuje riječi: »Podaj ga siromasima i bit će kao da si ga dao meni.« No Svetac ponovi molitvu: »Ali nešto moram da baš Tebi dadem, jer ću inače umrijeti od žalosti.« I začuje glas: »Podaj mi svoje grijehe, da ih uništim.« Sveti Jeronim nato zaplače uz riječi: »Uzmi Isuse sve što je moje i podaj mi što je Tvoje.«
I mi danas ne možemo lijepše zahvaliti Isusu Bogu našemu za milost koju smo doživjeli da otvorimo ovu župu, nego da sa svetim patronom ove župe sv. Jeronimom uskliknemo novorođenom Isusu: »Uzrni Isuse ono što je naše i podaj nam što je Tvoje.« Naši su samo grijesi! Sve Ti ih dajemo da ih uništiš plamenom ljubavi Tvoje, koja Te je jedina dozvala s nebesa na zemlju. Podaj nam što je Tvoje! Prije svega Tvoju svetu milost, da živimo vazda životom dostojnim kršćanina. A onda nam podaj i ono što nam je potrebno za svakodnevni život. Ne tražimo bogatstvo, jer ono upropašćuje mnoge. Ali Te molimo da svoj našoj oskudnoj braći podijeliš što im je nužno za svakidanji život, kako kaže Sv. pismo: »Divitias et paupertatem ne dederis mihi sed tantum victui meo tribue necessaria! Ne daj mi ni bogatstva ni siromaštva nego ono što mi je potrebno za život! «[1], pa da »sic transeamus per bona temporalia ut non amittamus aeterna.« Da tako prođemo kroz vremenita dobra, da ne izgubimo vječna!
Neka dakle bude ova župa onakova kako to ističe dekret o njezinom osnutku: Bogu na slavu, a na vremenito i vječno spasenje sviju vas, vjernika ove župe sv. Jeronima.«
Hrvatska straža, 5. siječnja 1937., br. 3., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 161-163.